hr
eng

Građanski odbor za ljudska prava

PRISEGA

Autor: Boris Knežević, Građanski odbor za ljudska prava

Zagreb, 20.siječnja 2009.

 

Ovih dana, kada se dio dnevnog tiska bavi pitanjem o tome hoće li novoizabrani predsjednik Republike Ivo Josipović, kao deklarirani agnostik, imati kakvih problema s polaganjem predsjedničke prisege koja završava riječima «Tako mi Bog pomogao», valja pobliže osvijetliti historijat instituta predsjedničke prisege u Hrvatskoj u pogledu njenog sadržaja.

 

Zakon o izboru Predsjednika Republike iz 1992. godine u članku 49. stavak 3. određuje tekst predsjedničke prisege koji glasi:

 

"Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno na korist svih hrvatskih državljana, da ću se držati Ustava i zakona i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske, zalagati se za očuvanje nezavisnosti. opstojnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske te da ću činiti sve da se osigura redovno djelovanje svih tijela državne vlasti"

 

To je vrlo korektan, pomalo suhoparan, ali s Ustavom i proklamiranim ustavnim vrednotama usklađen tekst kojem nema prigovora.

 

         Nakon pobjede na predsjedničkim izborima 1992. godine Franjo Tuđman je trebao pred Ustavnim sudom RH izgovoriti prisegu onakvu kakva je propisana zakonom. No pobjednik predsjedničkih izbora Franjo Tuđman, pred  Predsjednikom Ustavnog suda Republike Hrvatske Jadrankom Crnićem intervenira u tekst prisege promijenivši dio teksta «na korist svih hrvatskih državljana» u sintagmu «na korist hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana». Na kraju prisege dodao je riječi «Tako mi Bog pomogao».

 

 

         Neki ustavnopravni pedant bi mogao rezonirati o tome da Franjo Tuđman niti nije postao predsjednikom Republike jer je pred Ustavim sudom RH nije izgovorio predsjedničku prisegu u tekstu koji je određen zakonom već ju je svjesno i namjerno izmijenio. Naime kada bi svaki novoizabrani predsjednik mijenjao zakonom utvrđenu predsjedničku prisegu onda on ne bi ni bio prisegnuti predsjednik republike već nekakav autokratski pseudo-monarh.

         Da u zemljama vladavine prava predsjedničku prisegu smatraju ozbiljnom stvari i konstitutivnim elementom za legalitet i legitimitet predsjednika pokazuje prošlogodišnji slučaj američkog predsjednika Baracka Obame:

Obama ponovio prisegu

Zagreb, 22.01.2009., 07:11 | Mi. Dr.

Novi američki predsjednik Barack Obama u srijedu je, po drugi put u dva dana, 'za svaki slučaj' ponovno dao predsjedničku prisegu, jer se predsjednik Vrhovnog suda John G. Roberts na inauguraciji zabunio s redoslijedom riječi prisege, koja je propisana Ustavom.

http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/obama-ponovio-prisegu.html

         Sabor Republike Hrvatske je 27. lipnja 1997. godine usvojio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izboru Predsjednika Republike kojim se u članku 4. mijenja članak 49. Zakona o izboru Predsjednika Republike iz 1992. godine u pogledu teksta prisege. Taj tekst sada glasi:

Prisežem svojom čašću da ću dužnost predsjednika Republike Hrvatske obavljati savjesno i odgovorno, na dobrobit hrvatskog naroda i svih hrvatskih državljana.

Kao hrvatski državni poglavar:

- držat ću se Ustava i zakona,

- brinuti se za poštovanje ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske,

- bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti,

- čuvati nezavisnost, opstojnost i jedinstvenost države Hrvatske.

Tako mi Bog pomogao."

Tako je Sabor u razdoblju pred nove predsjedničke izbore, za koje nije sumnjao da će na njima pobijediti, predsjedniku Tuđmanu izglasao tekst predsjedničke prisege po njegovoj mjeri. Naime ta je prisega ozakonila Tuđmanove nelegalne intervencije koje je izrekao dajući prisegu 1992. godine.

Što se to epohalno promijenilo u Hrvatskoj i svijetu od 1992. godine do 1997. godine da je trebalo mijenjati predsjedničku prisegu? Je li u Hrvatskoj izmijenjen Ustav? Da li je Hrvatska od demokratske, sekularne države postala teokratskom državom? Naravno ništa od toga. Nova je predsjednička prisega lošija od one iz 1992. godine. Dobrobit hrvatskog naroda je dobila prioritet nad dobrobiti hrvatskih građana iako predsjednika Republike Hrvatske ne biraju «svi Hrvati svijeta» već hrvatski građani od kojih nisu svi Hrvati. Zazivanje Božje pomoći nije uobičajeno u modernim ustavima.

Odredbe Ustava Sjedinjenih američkih država iz 1787. godine u Članu II – Izvršni član, u paragrafu 1. «Narav i svrha predsjedničkih ovlasti» u zadnjem odjeljku određuju:

Prije nego što stupi na vršenje svoje službe, on će položiti slijedeću prisegu ili svečanu izjavu: «Svečano se zaklinjem (ili izjavljujem)da ću vjerno vršiti službu predsjednika Sjedinjenih Država i da ću svim svojim sposobnostima čuvati, štititi i braniti Ustav Sjedinjenih Država»

Ako nam se čini neprimjerenom ta dvjesto godina stara norma koja ne zaziva Boga evo jedne iz našeg susjedstva, donesene otprilike u isto vrijeme kad i naše norme o tome, u jednoj, pretežno katoličkoj zemlji:

Slovenski Ustav u članku 104. propisuje jednu spartansku prisegu predsjednika Republike:

104. člen

(prisega predsednika republike)

 

Pred nastopom funkcije izreče predsednik republike pred državnim zborom naslednjo prisego:

'Prisegam, da bom spoštoval(a) ustavni red, da bom ravnal(a) po svoji vesti in z vsemi svojimi močmi deloval(a) za blaginjo Slovenije.'

 Temeljni zakon (Ustav) Savezne republike Njemačke od 23.svibnja 1949. godine u članku 56.stavak 1. određuje tekst prisege koju savezni predsjednik polaže pred članovima Saveznog parlamenta. Ta prisega završava rečenicom:"Tako mi Bog pomogao." No stavak 2. istog članka određuje:"Prisega se može polagati i bez vjerske formule."

 

Tekst predsjedničke prisege iz Zakona o izboru Predsjednika Republike iz 1997. je u neskladu s važećim Ustavom RH (NN 41/2001) jer koristi pojam «hrvatski državni poglavar» kojeg u sadašnjem tekstu Ustava nema.

         Dakle Ivo Josipović će, ukoliko želi postati predsjednikom Republike Hrvatske morati izreći prisegu točno onakvu kakva je sada propisana zakonom, iako po tekstu nije sukladna terminologiji važećeg Ustava, a na kraju prisege zazvati božju pomoć.

         Druga je stvar ne bi li trebalo predsjedničku prisegu, kao prvo, unijeti u Ustav (da se smanji mogućnost olakih i nepromišljenih interveniranja u tekst prisege) i, drugo, prije toga otvoriti raspravu o njenom sadržaju. Mislim da je tekst predsjedničke prisege iz 1992. godine primjereniji nego sadašnji iz 1997. godine. Sadašnje inicijative za izmjenu Ustava su prilika da se politička i stručna javnost i svi građani izjasne i o ovom pitanju jer sadašnja situacija je pravno neodrživa.

Građanski odbor za ljudska prava, Selska cesta 112 C, HR-10000 Zagreb • Tel: +385 1 6171530 / Fax: +385 1 64 13 626 • info@goljp.hr