23.03.2009.
Na današnjem okruglom stolu govorit ćete o primjerima suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj koje smatrate zabrinjavajućim. Koji su to, ukratko, primjeri, i zašto zabrinjavaju?
Suđenja za ratne zločine, u smislu pravednog i nepristranog suđenja s ciljem kažnjavanja počinitelja zločina, a ne zloupotrebe sudstva kao instrumenta osvete, bila bi teška zadaća za svaku zemlju i za svako pravosuđe. Konačno, i do osnivanja ad-hoc kaznenog suda u Haagu 1993. godine, vodila su dva argumenta - da počinitelji ratnih zločina trebaju biti kažnjeni i da je u tom vremenu to preteška zadaća za domaća pravosuđa.
Nevladine udruge koje prate suđenja za ratne zločine čine to iz uvjerenja da je stupanj nepristranosti pravosuđa i njegove sposobnosti da se uzdigne iznad ideoloških predrasuda i odoli političkim pritiscima, osnovno mjerilo zrelosti demokratskog društva.
Smisao i cilj kritike pravosuđa koja je prisutna u godišnjem izvještaju o praćenju suđenja za ratne zločine i o čemu će se diskutirati na okruglom stolu je da hrvatsko pravosuđe dostigne nivo na kojem će moći uspješno odgovoriti i na ovako teške zadaće. Argumenti za tu kritiku osnivaju se na zapažanjima promatrača iz Centra za mir - Osijek, Documente i GOLJPa koji su pratili suđenja za ratne zločine tijekom 2008. godine.
O nekim zabrinjavajućim primjerima, kao što su razni aspekti pritiska na svjedoke u suđenju B. Glavašu i ostalima, o uplitanju politike u područje kompetencije sudbene vlasti ili o presudama gdje su se eklatantno zanemarili iskazi relevantnih svjedoka, a poklonilo povjerenje nepouzdanom (po riječima samog suca) svjedoka kao u slučaju „Koranski most" bilo je već dosta rečeno u javnosti. Ovdje ću spomenuti neke manje poznate, ali isto tako zabrinjavajuće, primjere.
1. Nepokretanje sudskih postupaka u slučajevima gdje su se ratni zločini nesumnjivo dogodili ili protiv onih koji su ih prikrivali.
Npr. - U suđenju za zločine u Medačkom džepu utvrđena su imena 6 civilnih žrtava koje su stradale u području djelovanja specijalne policije. Kako za specijalnu policiju nisu bili odgovorni ni prvo ni drugo optuženi za te zločine nitko nije optužen.
- U istom suđenju izašlo je na vidjelo da je organizirano prevezeno 40 leševa iz Medačkog džepa, bačeno u septičku jamu kuće u predgrađu Gospića, a kuća je potom minirana. Ta činjenica nije našla mjesto u optužnici.
- Tijela sedamnaest civila ubijenih u Paulinom Dvoru organizirano su prevežena u tajnu masovnu grobnicu, kuća u kojoj su ubijeni je minirana, nekoliko godina kasnije tijela su prevežena u sekundarnu grobnicu udaljenu nekoliko stotina kilometara.
- Tijela petero zarobljenika ubijenih u šumi Česma kod Bjelovara su nakon patološke sekcije nestala.
2. Prekidanje suđenja na duže od dva mjeseca što je za posljedicu imalo vraćanje glavne rasprave na početak.
Npr. - Osim već notornog slučaja u procesu protiv B. Glavaša i ostalih gdje se to dogodilo dva puta, to se dogodilo i u dva različita procesa za zločine počinjene u Dalju, u procesu za zločin u Sremskoj Mitrovici, u procesu za zločin počinjen u Lovasu, u procesu za zločin počinjen u Lovincu, u procesu za zločin počinjen u Mikluševcima, ..
Takvi prekidi produljuju pritvor optuženih i narušavaju pravo žrtve da se utvrdi krivnja i počinitelj.
3. Neujednačena praksa pritvora
Npr. - Za zločine u Bereku gdje se radi o okrutnom ratnom zločinu, ubojstvu 3 osobe koje su zatim bačene u bunar i na njih je bačena bomba, optuženom nije određen pritvor.
- Optuženi pred županijskim sudom u Vukovaru proglašen je krivim za protupravno zarobljavanje ali ne i za nehumano postupanje kako ga je teretila optužnica. Do izricanja presude proveo je 2 godine i 6 mjeseci u pritvoru. Osuđen je na kaznu zatvora od 2 godine i 6 mjeseci.
- Slučaj koji je notoran i vjerojatno nezabilježen u sudskoj praksi je odluka Sabora da prvooptuženi u slučaju Garaža i Selotejp izađe iz pritvora dok su ostali optuženi ostali u pritvoru.
4. Nedovoljno jasna odluka Ustavnog suda i njeno nepoštivanje
Iako Ustavni sud na svojoj sjednici od 19. 11 08. donosi rješenje u kojem, između ostalog, piše: „strankama koje su izgubile sporove pred domaćim sudovima primjenom ZOŠTa, a svoje su tužbe podnijele na temelju brisanog članka 180. ZOO, ne bi se trebali naplaćivati sudski troškovi. To stajalište Ustavnog suda obvezujuće je za sve.",