piše: Zoran Pusić
Kad je splitski gradonačelnik izjavio da je napad na sudionike Gay Pridea u Splitu odraz činjenice da je Split „najkatoličkiji grad u Hrvatskoj“ činilo se da bi bilo teško zamisliti goru uvredu djelovanju Katoličke crkve. Jer ako sve propovijedi, svi vjeronauci, sva raspredanja o „istini“, izraz koji Katolička crkva koristi kao sinonim za svoje dogmatske stavove, imaju kao neto rezultat, u najkatoličkijem gradu u Hrvatskoj, gomilu krvoločnih nasilnika koji bi, i u njeno ime, ubijali mirne ljude zato jer su od njih „drugačiji“, onda je nešto dubinski krivo u tom djelovanju.
Stav gradonačelnika Keruma je odraz procjene, koja je za žaljenje ali je vjerojatno točna, da je mnogo više njegovih birača među divljacima koji su urlali: „Ubij, ubij,..“ nego među mirnim i dostojanstvenim prosvjednicima, mnogi od kojih nisu gay ali jesu uvjereni da se ljude ne bi smjelo diskriminirati i proganjati zbog njihove seksualne orijentacije.
Duboko je zabrinjavajuće da gotovo identičan stav zastupa istaknuti katolički teolog dr. A. Rebić u S. Dalmaciji od 13.6. Pod naslovom „Žao mi je stradalih, ali dobili su što su tražili“, dr. A Rebić iznosi, osim tvrdnje izvučene u naslov, upravo nevjerojatne stvari za nekog iole obrazovanog; npr. tvrdnju da je „homoseksualizam izraz nekulture“. Dr. Rebić također smatra eksploziju divljačkog, nekontroliranog nasilja nečim što se „moglo očekivati u sredini duboko ukorijenjenoj u tradicionalnoj kršćanskoj kulturi“.
Da li su ovakvi nazori u skladu sa stavovima današnje Katoličke crkve u Hrvatskoj bolje će znati njen istaknuti teolog, ali da se vidi da su ti nazori u neskladu s osnovnim kršćanskim vrijednostima, sa samom idejom ljudskog dostojanstva pa i sa zdravim razumom, dovoljna je i mala količina istog.
Zagreb, 14.06.2011.