Govor Predsjednika Josipovića na obilježavanju 10. godišnjice Igmanske inicijative
u Sarajevu 29. 5. 2010.
Poštovana
gospodo dopredsjednici Igmanske inicijative, poštovani kolege predsjednici
Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, ekscelencije, dame i gospodo,
Stvarnost koju danas živimo u četverokutu Sarajevo, Podgorica, Beograd, Zagreb
daje mnogo razloga našim prijateljima iz Igmanske inicijative da budu ponosni.
Ponosni na svoju hrabrost, upornost i viziju. Bilo je hrabro u vremenu kada su
sukobi zamračivali razbor, vjerovati da je pomirenje ne samo moguće nego i
nužno za budućnost naroda u tom četverokutu. Vaša hrabrost ne bi pak bila
moguća da nije bilo jasnoće svrhe pomirenja, da nije bilo vizije suživota u
zajednici sloboda, demokracije, tržišnog gospodarstva i slobode kretanja ljudi,
robe i kapitala. Ta se vizija danas približava svome ostvarenju. Neki su od nas
tome bliži, neki malo dalji, ali sasvim je jasno da u svakoj od naših zemalja
dijelimo isti napor i ambiciju, i da je ta ambicija ostvariva.
Hrvatska je na korak od ostvarenja punopravnog članstva u EU. Naše skorašnje
članstvo nije razlog okretanja leđa susjedima. Upravo suprotno; iskustvo
pokazuje da što je neka zemlja bliža punoj integriranosti u Europu, to je veća
njezina potreba da se zbližava sa svojim susjedstvom. Razlog je vrlo
jednostavan: svatko želi imati dobrog susjedstvo. To je stvar pragmatičnosti i
državnog interesa.
Ali, Igmanska nam je inicijativa svojim djelovanjem pokazala da se interesi ne
ostvaruju povođenjem za onim što izgleda pragmatično. Malo je kome ono što su
oni poduzimali devedesetih godina izgledalo posebno pragmatično. U čemu je
tajna?
Poštovani kolege, tajna je u dobroti mudrosti, tajna je u hrabrosti da se,
barem povremeno, uzdignemo iznad cinizma dnevne politike. To su oni trenuci
kada se izlažemo kritici jer smo se usudili iskoračiti iz stereotipa koji se
često hrane i na jednostavnosti nesnošljivosti, ali upravo su to oni trenuci u
kojima se čini korak naprijed. Korak naprijed, znamo nije moguć, ukoliko se ne
nagnemo prema budućnosti. Igmanska se inicijativa u nekim težim vremenima znala
opasno naginjati prema budućnosti. I bili su uspješni, i ja im na tome
zahvaljujem.
Igmanska je inicijativa započela djelovati u i oko najstrašnijeg sukoba u našoj
regiji, usred rata u BiH. Nije ni čudo da su izazovi bolje budućnosti upravo
ovdje i najveći. Želim iskoristiti i ovu priliku da istaknem bezrezervnu
predanost Republike Hrvatske dobrobiti Bosne i Hercegovine kao zemlje slobodnih
i sretnih naroda i pojedinaca. Ponovit ću što sam nedavno rekao u Parlamentu
Bosne i Hercegovine: stabilnost i blagostanje Bosne i Hercegovine vitalni su
interes Republike Hrvatske. Usto, uvjeren sam da će njezini narodi i građani
svoje vitalne interese ostvariti konačno i u potpunosti onda kada se sve četiri
naše zemlja nađu u Europskoj Uniji. Zato vas sve ovdje nazočne pozivam,
ujedinimo svoje ruke svoje glave za europsku Bosnu i Hercegovinu.
Istovremeno, moramo biti svjesni izazova s kojima se u gospodarskom, ali i u
institucionalnom smislu danas susreće međunarodna zajednica, a posebno EU.
Težina i veličina izazova ne bi smjeli za EU biti razlogom da se zanemare
izazovi integriranja naše regije u EU, niti bi oni našim političkim elitama
smjeli biti razlogom da na nacionalnom planu napuste ili zanemare europsku vokaciju.
Financijski, gospodarski i institucionalni izazovi neće dovesti u pitanje
projekt europskoga ujedinjenja niti će on biti značajnije usporen. Pritisak
globalizacije je takav da je produbljenje integriranja u Europi nužda. Stoga
vas pozivam da ne odustajete. Sve su to prolazna nevremena.
Pri tome je neobično važno, da se radi budućnosti naše djece, okrenemo od
prošlosti. Ne smijemo ništa zaboraviti. Nove se naraštaje podsjećanjem mora
osvijestiti o pogibeljnosti mržnje i sukoba, ali naša zadaća treba biti
ukazivanje na prednosti snošljivosti, dijaloga i nadasve – kompromisa.
Izgradnja kulture kompromisa mora biti našom društvenom misijom. To je kultura
svijeta kojemu želimo pripadati. Ona je u srži kulture europskih integracija.
Etnička, kulturna i vjerska složenost naših društava jasno ukazuje da je upravo
izgradnja kulture kompromisa najveći izazov za političke elite naših
zemalja. Tu kulturu uvjeren sam treba razvijati svatko od nas u vlastitoj
zemlji, ali i u našim međusobnim odnosima. Uspijemo li u tome, imat ćemo
zahvalnost onih koji će nas naslijediti. Ako hoćete, možemo to zvati i
regionalnim partnerstvom za Europu.
Pri tome, kako smo vidjeli iz primjera Igmanske inicijative, iznimno značajnu
ulogu ima upravo civilno društvo, nevladni sektor, koji dakako uključuje i
poduzetništvo. Kritično je važno da tamo gdje civilni sektor već djeluje,
dobije snažniju podršku države, tamo gdje nije dovoljno razvijen, dobije
podršku za razvoj. Koristim i ovu priliku da pozovem i međunarodnu zajednicu da
pruži još veću podršku civilnom društvu i njegovu daljnjem razvoju.
Na tom tragu, a time ću i završiti, Igmanskoj inicijativi, a posebno Forumu
mladih Igmanske inicijative, želim mnogo uspjeha u budućnosti.