hr
eng

Građanski odbor za ljudska prava

Ustavni sud šalje Ministarstvo obrane na popravni ispit

 

Piše: Boris Knežević, pravnik GOLJPa

Travnja 2010.

 

U Narodnim novinama br. 44 od 14. travnja 2010. godine objavljena je odluka Ustavnog suda RH od 24. ožujka 2010. godine Broj: U-III-726/2007. Na prvi pogled rutinska odluka kojom je odbijena jedna ustavna tužba.

Međutim već u glavi te odluke vidljivo je da ju je donio Ustavni sud u sjednici a potpisala Predsjednica dr. sc. Jasna Omejec. Nastala je očito situacija iz članaka 68. stavak (4) Ustavnog Zakona o Ustavnom sudu. Da bi bilo jasno evo teksta tog članka:

Članak 68.

(1) O ustavnoj tužbi odlučuje vijeće sastavljeno od šest sudaca.
(2) Vijeće sastavljeno od troje sudaca odlučuje o ustavnim tužbama kada ne postoje postupovne pretpostavke za odlučivanje (nepravodobnost, neovlaštenost na podnošenje ustavne tužbe, nedopuštenost i dr.)
(3) Vijeće može odlučivati samo jednoglasno i u punom sastavu.
(4) Ako se u vijeću ne postigne jednoglasnost ili ako vijeće smatra da predmet ustavne tužbe ima širi značaj, o ustavnoj tužbi odlučit će sjednica Ustavnog suda.

Pošto je navedena odluka donesena jednoglasno zaključujemo da je Ustavni sud prosudio «da predmet ustavne tužbe ima širi značaj» i odlučivanjem u sjednici naglasio važnost obrazloženja svoje odluke.

Činjenično i pravno stanje i relevantni propisi dadu se sažeti ovako:

  • Roditelji podnositeljice ustavne tužbe bili su nosioci stanarskog prava na stanu u Splitu, površine 64 m2, a ona je bila član porodičnog domaćinstva od samog useljenja u stan..
  • Njezinim je roditeljima prestalo stanarsko pravo na tom stanu temeljem presude Općinskog suda u Splitu, djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Splitu iz 1999. godine, a primjenom članka 102a stavak (1) Zakona o stambenim odnosima.
  • Članak 102a Zakona o stambenim odnosima glasi: «(1)Stanarsko pravo prestaje onima koji su sudjelovali ili sudjeluju u neprijateljskoj djelatnosti protiv Republike Hrvatske. (2)Vlasnik stana, nakon sudske odluke o otkazu ugovora o korištenju stana, odlučit će o davanju na korištenje dotičnog stana članovima porodičnog domaćinstva ili drugog odgovarajućeg stambenog prostora.».
  • Vlasnik stana (RH – MO) nije, nakon sudskog otkaza stanarskog prava, donio odluku u smislu članka 102. stavak (2) ZSO, a podnositeljica ustavne tužbe nastavila je koristiti stan sa svojom obitelji.
  • Podnositeljica ustavne tužbe 2000. godine ustaje s tužbom kod Općinskog suda u Splitu s tužbenim zahtjevom da se tuženici RH-MO naloži da kao prodavateljica s tužiteljicom kao kupcem sklopi ugovor o kupoprodaji stana, podredno da tužiteljici isplati iznos od 450.000 kuna na ime naknade štete. Općinski sud u Splitu, presudom iz 2004. godine odbija tužbene zahtjeve.
  • Županijski sud u Bjelovaru presudom iz 2006. godine odbija žalbu tužiteljice.
  • Vrhovni sud RH presudom i rješenjem odbacuje kao nedopuštenu reviziju u pogledu prvo-postavljenog tužbenog zahtjeva, a odbija reviziju u odnosu na podredni tužbeni zahtjev za naknadu štete.
  • Ustavni sud, na početku spomenutom odlukom, odbija ustavnu tužbu usvajajući argumentaciju redovnih sudova da podnositeljica nije nikad stekla stanarsko pravo na predmetnom stanu pa nema pravo niti na otkup tog stana.

Tu bi po logici stvari bio negdje i kraj obrazloženja ustavnosudske odluke. Ali obrazloženje te odluke tu ne prestaje. U točki 11. obrazloženja Ustavni sud piše:

«11. Ustavni sud smatra potrebnim istaknuti da iz sadržaja članka 102.a. stavka 2. ZSO-a ne proizlazi da je volji vlasnika stana (u konkretnom slučaju Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane) prepušteno hoće li članovima porodičnog domaćinstva dati na korištenje stan koji su koristili kao članovi porodičnog domaćinstva ili će im dati neki drugi odgovarajući stambeni prostor. Tim je člankom zakonodavac, upravo radi zaštite pravnog položaja članova porodičnog domaćinstva nakon prestanka stanarskog prava stanara primjenom članka 102.a. stavka 1. ZSO-a, nametnuo obvezu vlasniku stana donošenja odluke kojom se članovima porodičnog domaćinstva stanara daje na korištenje taj stan ili drugi odgovarajući stambeni prostor. Zakonom je propisano da će navedenu odluku vlasnik stana donijeti nakon sudske odluke o otkazu ugovora o korištenju stana. Donošenje te odluke podrazumijeva primjeren rok, a nikako rok u trajanju od više godina. Drugim riječima pozitivna je obveza Republike Hrvatske izvršiti navedenu zakonsku obvezu u razumnom roku. Osobito tešku povredu te obveze, prema ocjeni Ustavnog suda, čini ne donošenje odluke iz članka 102.a. stavka 2. ZSO u razumnom roku kad se kao vlasnik stana javlja Republika Hrvatska, kao u konkretnom slučaju.

Stoga Ustavni sud požuruje vlasnika stana, Republiku Hrvatsku – Ministarstvo obrane, da neodložno donese odluku kojom će odlučiti o davanju na korištenje podnositeljici ustavne tužbe ili stana kojeg podnositeljica koristi kao član porodičnog domaćinstva ili kojeg drugog odgovarajućeg stambenog prostora i time izvrši svoju zakonsku obvezu propisanu člankom 102.a. stavkom 2. ZSO.»

 

Ustavni sud već je u jednom slučaju odlučivao o ustavnoj tužbi u kojoj se također radilo o (ne)primjeni članka 102a stavak 2. U predmetu U-III-1842/2002 odlukom od 25. siječnja 2006. godine odbijena je ustavna tužba predlagateljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž-9758/00-2 od 28. svibnja 2002. godine. Tom presudom odbijena je žalba podnositeljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, broj: Ps-1052/94 od 9. lipnja 2000. godine. Navedenom prvostupanjskom presudom usvojen je otkaz ugovora o korištenju stana, te je naloženo tuženicima V. T. i njegovoj supruzi M., podnositeljici ustavne tužbe, da isele iz stana koji se nalazi u Z., u površini od 89 m2 i da taj stan slobodan od osoba i stvari predaju u posjed tužiteljici - Republici Hrvatskoj, te da joj nadoknade troškove postupka. Žalba i revizija tuženika bile su odbijene te su oni ustali ustavnom tužbom pred Ustavnim sudom. Ustavna tužba odbijena je većinom glasova. Izdvojeno mišljenje dali su suci Jasna Omejec, Agata Račan, Željko Potočnjak i Smiljko Sokol. U izdvojenom mišljenju oni argumentiraju na sljedeći način: " Ustavni sud se u obrazloženju Odluke nije osvrnuo na pravni položaj članova porodičnog domaćinstva nakon otkaza ugovora o korištenju stana podnositeljici ustavne tužbe. Iako članovi porodičnog domaćinstva podnositeljice ustavne tužbe nisu bili stranke u parničnom postupku u kojem je podnositeljici ustavne tužbe otkazan ugovor o korištenju stana, zbog važnosti presuda sudova za njih i njihova prava u odnosu na sporni stan, a polazeći od ustavnih odredbi o obitelji i njezinoj zaštiti, smatramo da je Ustavni sud u Odluci trebao objasniti i njihov pravni položaj.

Budući da to Ustavni sud nije učinio, smatramo opravdanim na ovom mjestu utvrditi nesporne činjenice vezane uz pravni položaj članova porodičnog domaćinstva nakon otkaza ugovora o korištenju stana podnositeljici ustavne tužbe. Članak 102a. stavak 2. ZID ZSO-a propisuje: Članak 102a. stavak 2. Vlasnik stana, nakon sudske odluke o otkazu ugovora o korištenju stana, odlučit će o davanju na korištenje dotičnog stana članovima porodičnog domaćinstva ili drugog odgovarajućeg stambenog prostora. Sukladno navedenoj odredbi, u prvostupanjskoj presudi Općinskog suda u Zagrebu, broj: Ps-1052/94 od 9. lipnja 2000. godine, kojom je otkazan ugovor o korištenju stana podnositeljici ustavne tužbe i njezinom suprugu (tuženima u parničnom postupku), utvrđena je sljedeća obveza vlasnika spornog stana: "Kako je temeljem iskaza svjedoka pouzdano utvrđeno da su kćer i sin tuženih sa obiteljima kao članovi porodičnog domaćinstva nositelja stanarskog prava kontinuirano koristili sporni stan, vlasnik stana odlučit će o davanju na korištenje dotičnog stana u smislu navedene zakonske odredbe."

Drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi podnositeljice, potvrdio je pravnu valjanost utvrđene obveze vlasnika spornog stana (Republike Hrvatske) da donese odluku o davanju na korištenje spornog stana, odnosno drugog odgovarajućeg stambenog prostora, članovima porodičnog domaćinstva podnositeljice ustavne tužbe. Ustavni sud se u Odluci nije osvrnuo na tu pravnu obvezu vlasnika stana (Republike Hrvatske).

Polazeći od ustavnih odredbi o obitelji i njezinoj zaštiti, smatramo da je Ustavni sud u Odluci trebao istaknuti obvezu Republike Hrvatske da donese odluku o davanju na korištenje dotičnog stana ili drugog odgovarajućeg stambenog prostora članovima porodičnog domaćinstva podnositeljice ustavne tužbe."

 

Solidna većina Petar Klarić, predsjednik Suda, suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Matija, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić, Nevenka Šernhorst, Vice Vukojević i Milan Vuković nije našla potrebnim gnjaviti se pravnim finesama.

Najčudnovatiji su u vezi ove dvije odluke suci Ivan Matija i Nevenka Šenhorst koji su u razdoblju od 4 godine dijametralno promijenili svoj stav iako se pravno nije ništa promijenilo.

Tako je Ustavni sud sa zakašnjenjem poslao Ministarstvo obrane na popravni ispit.

 

Građanski odbor za ljudska prava, Selska cesta 112 C, HR-10000 Zagreb • Tel: +385 1 6171530 / Fax: +385 1 64 13 626 • info@goljp.hr