Po našem mišljenju, u suđenjima za ratne zločine, ali i stvaranju pozitivnog ozračja za ista, pravosudna, izvršna i zakonodavna tijela Republike Hrvatske, u 2008. godini, nisu učinila očekivani, nužan i objektivno ostvariv kvalitativni iskorak. Najozbiljniji problemi koji se prenose iz godine u godinu su još uvijek nepovoljan politički kontekst, nedostatni kadrovski i tehnički uvjeti za procesuiranje ratnih zločina, nedostatna primjena
zakonskih mogućnosti za zaštitu svjedoka te veliki broj presuda donesenih u odsutnosti. Iako su temeljem Zakona o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv vrijednosti međunarodnog ratnog i humanitarnog prava (NN 175/039) osnovani istražni centri pri četiri županijska suda (Zagreb, Osijek, Split i Rijeka) oni, zapravo, nisu zaživjeli u praksi. Suđenja za ratne zločine provode se na desetak županijskih sudova, a županijski državni odvjetnici nisu specijalizirani.
To se odražava na kvalitetu suđenja za ratne zločine u Hrvatskoj.
Još uvijek je veliki broj suđenja u odsutnosti, suđenja su neučinkovita,tj. česti i dugi prekidi i ponavljanje postupaka, neujednačena je politika pritvora te neujednačena i krajnje neprimjerena kaznena politika, kao npr. da se kao olakotna okolnost pri izricanju visine kazne za ratni
zločin protiv civilnoga stanovništva uzima u obzir „domoljubni zanos".
Poseban problem su neprecizne optužnice, često nedovoljno kontrolirane, s velikim brojem okrivljenika od kojih se neke ne tereti niti za jednu konkretnu radnju, a istrage se, takoreći, provode na glavnim raspravama, takve optužnice tužitelji mijenjaju i po nekoliko puta (ponekad tako da od prvotnih inkriminacija ne ostane niti jedna), a što u konačnici često rezultira odustajanjem od kaznenog progona ili oslobađajućim presudama.
No, 2008. godina obilježena je izravnom intervencijom Hrvatskog sabora u prvostupanjski proces protiv zastupnika prvookrivljenoga za ratni zločin počinjen protiv civila u Osijeku, Branimira Glavaša, čime je jasno demonstrirana moć politike u odnosu na pravosuđe. U kontekstu mogućeg utjecaja politike na tijek suđenja za ratni zločin u predmetu protiv B. Glavaša i ostalih treba, po našem mišljenju, kritički promatrati i
odluku Ustavnoga suda Republike Hrvatske o ukidanju pritvora suoptuženicima. Svim navedenim javnosti i svjedocima odašilju se poruke da će zločin, ako pridonosi nekim „višim" ciljevima, biti dopušten i „pokriven", odnosno da su neki drugi motivi, a ne utvrđivanje činjenica i odgovornosti počinitelja, u osnovi (ne)provođenja
kaznenih procesa.
U nadolazećem razdoblju smatramo ključnim uistinu „oživjeti" istražne centre pri četiri županijska suda, ojačati specijalizirane timove Državnog odvjetništva, ali i Ministarstva unutarnjih poslova, sustavno rješavati naslijeđe velikog broja presuda donesenih u odsutnosti, posebnu pažnju pokloniti svim vidovima zaštite svjedoka i regionalnoj suradnji - sve uz pretpostavku jačanja političke volje za procesuiranje ratnih zločina.